Magazin

Vezista iz Novog Pazara izjednačio rezultat u 33. minutu

2239114 620x410

Reprezentativac Srbije Adem Ljajić postigao je gol za svoj Bešiktaš u derbiju 18. kola turske Super lige!

Bešiktaš je ugostio lidera Sivaspor, a Ljajić je mrežu gostiju zatresao u 33. minutu. Odlično se snašao posle slobodnog udarca i jednu odbijenu loptu je glavom ubacio u mrežu.

Jeste to učinio iz neposredne blizine, ali daleko od toga da je bilo lako s obzirom na to da je vezista praktično bio u polumrtvom uglu.

Sivas je prethodno poveo u 7. minutu, a vredi pomenuti da je domaćinu ovde pobeda i te kako potrebna s obzirom na sedam bodova razlike. Međutim, gosti su na poluvreme otišli sa prednošću od 2:1.

Utemeljivači i osnivači današnjeg Gusinja su Omeragići. Prvi koji je primio Islam dolaskom Turaka u ove krajeve 1455. godine je Omeraga Šalja, a njegovo ime bješe Deda Šalja, katoličke vjere, ilirskog porijekla. Tadašnje turske vlasti dadoše Omer-agi velike posjede u Gusinju i Plavu.

41BA51ED 4B64 4A5C ABC3 72E9CD3ED777

Omer-aga imao je dva sina, Hasan-agu Tahir-agu. Hasan-aga je napravio prvu kuću iznad rijeke Grnčara i osnova Omeragića mahalu u Gusinju, a njegov brat Tahir-aga osnova Omeragića mahalu u Plavu. Bili su jako odani turskoj vlasti i kod Turaka dobiše veliki ugled kao i kod starinskog ilirskog stanovništva. Zbog velike odanosti turskoj vlasti, djecu Omer-age poslaše u Istanbul na školovanje i tako potomci Omer-age postaše dizdari (upravitelji) Gusinja, Plava i Bihora od 1461 – 1590.

Omeragići su Šalje, ilirsko pleme, nacionalno se izjašnjavaju Bošnjacima. Dali su veliki broj visoko obrazovanih ljudi. Iz turskog perioda čuveni su Smail­agaAdem-aga Omeragić.

Sa osnivanjem Gusinja prema turskim tefterima iz 1461. u Gusinju su živjela turska plemena Basagi, (Basagići), Bumbari (Bumbarevići), Kapidzi (Kapidzići), Hodze (Hodzići), Koke, Peji (Pejići), Selimi (Selimovići) preci velikog bošnjačkog književnika, Mehmeda Meše Selimovića. Causi (Causevići), Sehu (Šehovići) Bardaki (Bardakići), Banderi, Cirik (Cirikovići), Biruli (Birulići), Smakoli (Smakočevići), Sadi (Sadici), Sestani (Šestovići).

Krajem 1495. godine Gusinje naseljavaju Bekteci (Bekteševići) iz Rijeke Crnojevića. Kao muslimani su došli u Gusinje, ilirskog porijekla su i nacionalno se osjećaju Bošnjacima. Mulići i Kobilići su od Bekteševića i jedan su rod. Dali su veliki broj učenih ljudi (sin Abdulaha Bekteševića, Ejup Bekteš rođen u Gusinju u vrijeme Kemal paše Ataturka završio je visoke vojne ško1e u Njemačkoj za vojnu industriju i bio je ministar u vladi Turske u periodu od 1929 – 1933.).

Omeragići gube vlast dolaskom Veli-bega 1590. godine koga je skadarski vezir imenovao za glavnog dizdara Gusinja i Plava. Veli-beg je iz provincije Horosan koja je bila u sastavu Otomanske turske imperije, a danas ta provincija pripada Iranu. Veli-beg je imao tri sina: Ahmed-bega, od njega su ŠabanagićiRedžep-bega, od koga su Redzepagići i Ibrahim-pašu, od koga su današnji Pašići. Šabanagići su izumrli smrću velikog junaka A1i-paše Gusinjskog 1885. godine.

Od Ibrahim-paše ostala je jedna porodica Pašića u Gusinju (Mustajbega i Dzeladin-bega Pašića). Redzepagića ima nekoliko hiljada koji vode porjeklo od ove velike begovske porodice. Iz ove ugledne begovske porodice poniklo je na stotine visoko obrazovanih ljudi, (akademika, nekoliko doktora nauka, visokih oficira, diplomata, advokata, književnika…)

Redžepagići su turskog porijekla, nacionalno se osjećaju Bošnjacima. Odigrali su veliku ulogu u širenju islama na ovim prostorima. Bili su gospodari punih 400 godina od Vrmoše do Sjenice. Iz ove porodice ponikle su tri paše: Ibrahim paša, Mehmed paša i Ali paša. Bili su u prljateljskim vezama sa Corpašićima i Hajdarpašićimau Bihoru, a takođe i sa Mahmutbegovićima u Peći. Današnji Begoli u Peći su potomci Mahmutbegovića.

Čekići: doseljeni u Gusinje 1625. godine iz Hercegovine. Stara vlastelinska porodica iz doba Kulina bana i Herceg Stjepana. Ilirskog su porijekla, nacionalno se osjecaju Bošnjacima. Primili Islam 1540. godine. Dolaskom u Gusinje beg Šabanagić dodjeli Čekićima planinu Vulušnicu, Kosticu i Herlec i današnji prostor od Čekica džamije do Ali pašinih izvora. Bili su veliki junaci, imali su najbolju konjicu na prostoru Šabanagića nahije, najbolje muzičare i pjevače, trgovce i zanatlije. Učesnici su mnogih ratova u Osmanskom carstvu. Od Gusinja do Jemena, od Gusinja do Budirna, od Gusinja do Kavkaza i od Gusinja do Moreje.

Radončići i Koljenovići: doseljeni u Gusinje 1636. godine. Pripadaju plemenu Kuci iz Orahova, ilirskog su porijekla, nacionalno se osjećaju Bošnjacima. Njihovi rodjaci su Lukovići, Abdići, Rašići i Malagići. Iste godine primili su Islam i dobli od bega Šabanagića planinu Bor i Bradu vezirovu. Najveće su pleme u Limskoj dolini (ima ih 10.000 zajedno sa Koljenovićima). Imaju veliki broj obrazovanih ljudi. Iz plemena Koljenovića ponikao je Dzafer ­paša veliki vojni strateg Osmanske imperije.

Hoti, Grude, Kastrati i Nikočevići – doseljeni u Gusinje 1645. godine, ilirskog su porijekla, nacionalno se osjecaju Bošnjacima, iste godine primili su Islam. Hoti su veliko pleme u Gusinju, a Grude, Kastrati i Nikočevići su malobrojni. Bili su veliki ratnici u doba kraljice Teute i Osmanliskog carstva.

Sujkovići, Kurtagići, Šarkinovići, Kikovići, Bajrovići, Bicići, La1ičići, Mrkulići, Šabovići, Redžići i Redžematovići doseljeni su u plavskogusinjski kraj 1595. godine. Pripadaju plemenu Kučima, ilirskog su porijekla, nacionalno se osjecaju Bošnjacima. Iste godine su primili islam. (Čuveni junaci Ramo Sujkovic, Omer aga i Zejnil aga Kurtagić, Murat Bajrović, Mehmed i Jusuf Laličić, Dino Mrkulić, Jakup i Hasan Ferović).

Bašići, Jevrići i Lalići doseljeni u Gusinje 1550. iz Ljesa. Ilirskog su porijekia, nacionalno se osjecaju Bošnjacima.

Balići, Musići i Canovići su Klimente, ilirskog prorijekla, nacionalno se osjećaju Bošnjacima, doseljeni u Gusinje 1698. godine iz Vuklje.

Vukelji – doseljeni u Gusinje 1675. godine iz Vuklje, Klimente Ilirskog porijekla, osjećaju se Bošnjacima. Čuveni junak iz ovog plemena Ibro Vukelj, učesnik bitke na Nokšiću 1879. i na Grebenu 1911. Beg Šabanagić dodijelio je selo Dolju Vukljima.

Deljani, Ljucevići, Pjetrovići, Feratovići i Dješevići – doseljeni u Gusinje 1699. godine, pripadaju plemenu Bokeći, Ilirskog su porijekla, nacionalno se osjecaju Bošnjacima, iste godine primill su islam.

Nekovići, Miljevići, Hadzialjevići, Gačevici, Damjanovići, Djurkovići i Djukanovići doseljeni 1711. godine. Pripadaju Kučima, ilirskog porijekla, nacionalno se osjecaju Bošnjacima.

Godine 1670. Vusanje, Hakanje, Martinoviće naseljavaju Klimente iz Vuklje, Niksa, Selca i Boge. Beg Šabanagić dodijeljuje ove posjede Klimentama jer su primili islam. Svi su ilirskog porijekla, nacionalno se osjecaju Albancima. (Djonbaljaj, Ahmetaj, Lecaj, Preljvukaj, Cosaj, Baljidemaj, Hasandjekaj, Dedusaj, Bruncaj, Pepaj, Novaj, Selimaj, Bacaj, Kuka, Celjaj, Uljaj i Gorcaj). Iz ovog plemena veliki je broj visoko obrazovanih ljudi. Mnogo su jada zadali turskim vlastima, a zajedno su ratovali sa Bošnjacima protiv Crnogoraca i Srba.

Pirovići i Šujaci doseljeni su u Gusinje 1711. godine. Piperi su, ilirskog su porijekla, ocjecaju se Bošnjacima.

Gusinje je podijeljeno po mahalama. Najstarija je Omeragića, pa Bekteševića, Ibrahimagića, Čekića, Radončića i Hotska.

Plavljani i Gusinjani najbolje su se osjećali pod upravom Bosne, jer su došli u dodir sa narodom srodnim po vjeri, jeziku i krvi. Zato svoj jezik nazivaju bosnjački ili bosanski.

Ovi podaci i zapisi uzeti su iz knjige – geografija kosovskog vilajeta, objavljena u Istambulu 1852. godine iz poglavlja Karada ve Ordu (Crna Gora i narod, str. 78, 79, 80, 81, 82, i 83. Autori knjige Rifat Basa i Salih Akaj. Knjiga je napisana na staroturskom jeziku.)

Napisao: Prof. Rizah Gruda /GG

Prvo je suprug našao stabilan posao, osposobili smo stan da bude funkcionalan, upisali decu u gimnaziju i pronašli klub gde će nastaviti da treniraju košarku. Posle par meseci - počeli smo svoju svakodnevicu u Nemačkoj, ispričala je za Dojče Vele Snježana Čujić koja je sa porodicom otpočela novi život u Nemačkoj. Ovo je njena ispovest.

putnici kofer

Život na dve adrese, suprug sa stalnim zaposlenjem u Nemačkoj, deca i ja u Srbiji, već nakon mesec i po dana, motivisao me da upotrebim sve svoje sposobnosti ne bi li porodica ponovo bila na okupu, a to je značilo - prvo naći stan.

Od prepričavanja tuđih iskustava oko pronalaska stana u Nemačkoj može da vas zaboli glava. Preterana doza informacija ponekad može imati zbunjujući efekat pa sam rešila da se pouzdam u faktor sreće, jer u ruci držim samo jednu suprugovu platnu listu, a trebale su tri, barem su me tako uveravali. No, šta je tu je.

Šta je to Šufa?

Najveću pometnju od gomile prikupljenih papira napravila je Šufa (Schufa), dokument koji odslikava njegovu kreditnu sposobnost i ako je pozitivna znači da je finansijsko kretanje svih raspoloživih računa dobro. Iako mi je bio totalna nepoznanica, neizostavni je deo čitavog spiska papira koji smo morali priložiti da bi iznajmili stan. U tom silnom pretraživanju očigledno sam negde pogrešila i umesto jedne poručila čak tri, koliko ih je i stiglo poštom.

Nastala je prava panika kada je sa suprugovog računa počela naplata za izdavanje tog dokumenta, međutim, uspela sam da objasnim kako je nastao problem i povratim novac od naredne dve porudžbine.

Ujedno sam shvatila da moram biti opreznija prilikom poručivanja internetom. U toj razmeni mejlova oko razrešenja nesporazuma u porudžbini i plaćanju, potvrdni mejl za stan zalutao je u spam. Našli smo stan!

Dakle, najteži korak, kako se činilo, učinjen je i vreme je bilo za drugu fazu - pakovanje stvari. Tome je prethodila, između ostalog, poseta zubaru i frizeru, kao što to čini većina gastarbajtera.

Putovanje

U poslednjem trenutku kupujem nedeljnik "Vreme" jer putovanje autobusom sa BAS-ove stanice u Beogradu traje otprilike 24 sata.

"Ne možete na peron bez peronske karte", zaustavio me na ulazu sredovečni muškarac. "Zar nije uračunata u kartu?", upitala sam. "Nije, morate kupiti na šalteru. I da znate, pratilac isto plaća jer niko ne može na peron bez karte..." Samo sam vrtela glavom, platila obe karte i odgovorila joj: "Ovo mi sigurno neće nedostajati."

Tužna slika na peronima. Čak tri autobusa "Srbija Tours International" u pravcu Nemačke. Scene opraštanja ljudi koji ostavljaju porodice u nadi da će u skorije vreme dobiti termin u ambasadi za spajanje, liče na filmske, na one uvodne, koje su samo uvertira u zaplet na granici sa Mađarskom.

Granice

Svi smo izašli napolje na pregled pasoša i usledio je pretres autobusa. Traže cigarete i alkohol. Potrajalo je duže od sata i dok smo čekali radoznalo sam posmatrala putnike koji su nervozno gledali u telefone i slali poruke. Tek tada u koloni postalo je jasno koliko ljudi odlazi iz Srbije u nadi da će uzeti život u svoje ruke i tako obezbediti svojoj porodici bolju budućnost.

Sledeća kontrola bila je na nemačkoj granici. Ukoliko je putnik sa srpskim pasošem mora da odgovori na niz pitanja: kod koga ide, koliko ostaje i koliko novca nosi sa sobom? Pasoš Evropske unije vas lišava svega toga. Poželeli su nam dobrodošlicu i srećan put.

Prazan stan i papirologija

Stigla! Dok sam ulazila u prazan stan imala sam čudan osećaj. Posle napuštanja sopstvenog, punog kao šibica, vrtim film u glavi i razmišljam kako ponovo moram praviti silne spiskove za kupovinu stvari koje zapravo imam. Odjekuje mi glas dok razgledam prostorije, a pogled na opremljenu kuhinju, što je prava retkost prilikom iznajmljivanja.

Pružio nam se niz mogućnosti da kupimo povoljno polovne stvari. Kultura poklanjanja nameštaja ostavila je na mene najveći utisak iako sam o tome čula razne priče, no kada ugledate gomilu nameštaja ispred zgrada shvatite koliko je to praktično rešenje.

Rešavanje administrativne problematike ide paralelno sa sređivanjem stana. Posle prijave prebivališta, poštansko sanduče me prosto zasipalo kovertama kada sam ga otvarala što dokazuje da pošta funkcioniše besprekorno. Dostavljači novina i prospekata kao da se utrkuju ko će brže i više da ga dodatno zatrpa. Konačno je zasijao i ruter i nismo jedini kojima je posle pronalaska stana priključivanje na internet zadalo najviše muke.

Širom otvorenih očiju rešavala sam jedno po jedno administrativno poglavlje i to mi je bio pokazatelj stvarnog nivoa znanja nemačkog jezika.

Ljubaznost i predusretljivost šalterskih službenika u Bad Honefu, gradića nadomak Bona olakšao mi je težak početak. Potrudili su se da mi objasne do detalja šta i kako popuniti i kome se obratiti za razna pitanja kao što je, recimo parking za kola. Ispred zgrade smo stavljeni na spisak pa ko odustane pomeramo se na listi. Grad je podeljen po zonama i godišnja karta za parking košta trideset evra. Istovremeno, prijalo mi je kada bih čula svoj jezik makar u prolazu.

Novi komšiluk i škola

Ispostavilo se da u zgradi preko puta naše živi porodica iz Osijeka, a deca su u školi prvo upoznala devojčice iz Zrenjanina i Tuzle. Oni su već oformili društvo iz Albanije, Poljske Južne Koreje, Kine i naravno domaćih tako da im to olakšava učenje jezika.

Škola ima razrađen program namenjen novim učenicima čiji maternji jezik nije nemački. Nisam morala da prevodim ništa od dokumenata za upis, sa obrazloženjem da je jasno skoro sve iz priloženog kao i da imaju razumevanja oko troškova preseljenja tako da ne žele da nas izlažu nepotrebnom trošku. Uz srdačnu dobrodošlicu koju su poželeli deci, to je takođe zvučalo ohrabrujuće.

Kao dokaz da sistem funkcioniše, u narednih godinu dana znate tačan datum uplate dečjeg dodatka koji po detetu iznosi 204 evra. To nije zanemarljiv iznos kada stavite na papir računicu iz koje se vidi da nam je samo za stan potrebno mesečno 800 evra, za struju i gas 120 evra. Sigurno će biti lakše kada i ja pronađem posao.

Na našem ulazu smo brzo uspostavili lep kontakt sa komšijama. Na primer, sasvim je normalno da se bez mnogo pitanja i objašnjavanja preuzme neki paket, ukoliko niste trenutno kod kuće. Na obaveštenju koji sam zatekla pisalo je prezime i broj stana kod koga je ostavljena pošiljka. Starija žena na prizemlju me primetila, osmehnula se i rekla kako ima nešto za mene i da je samo htela da pomogne, pošto zna da smo novi na ulazu.

Primetila sam veliki broj pušača i to je za mene bilo najveće izenađenje jer kutija cigareta košta minimum šest, sedam evra. Sa druge strane, vodi se računa o očuvanju prirode i proizvodnji bio hrane, pa mi je to nekako nespojivo.

Počinje nova svakodnevica

Porodica Ćujić je konačno u kompletnom sastavu u Nemačkoj. Naša očekivanja su bila realna, temeljna priprema je urodila plodom. Prvo je suprug našao stabilan posao, osposobili smo stan da bude funkcionalan, upisali decu u gimnaziju i pronašli klub gde će nastaviti da treniraju košarku.

Kada sam napuštala svoju državu šetala su mi osećanja na skali, od tuge jer će mi nedostajati dom, familija i prijatelji, do ushićenja i zabrinutosti što odlazim u nešto nepoznato, u novo okruženje i krećemo svi zajedno praktično ispočetka. Sve je to u drugom planu kada vidite osmeh na licu svoje dece i oduševljenje kada im saopštite da ćete im ispuniti želju da deo raspusta provedu u Beogradu.

(Blic)

Gost “Pretresa” bio Munib Mujagić, predsjednik Opštinskog odbora SPP Sjenica. O tome kako vlast diskrimiše Bošnjake, dijeleći ih i po političkoj pripadnosti, kako i zašto Sjenica nazaduje, o takozvanom Zavjetu šutnje, prisustvu kriminala, odsustvu informiranosti, između ostalog u emisiji

fgghdtr45645645

Dobro je poznato da lokalna vlast u Sjenici dijelu Bošnjaka asflatira put, a za dio Bošnjaka koji ne glasa za SDA naplaćuje taj isti put dok istovremeno komšije Srbi kilometre asfalta dobijaju džaba, prema zakonu.  Pozicioniranje koalicione vlasti u Sjenici pred izbore sastoji se od takozvane šoder politike. Cjelokupni process radi se, kako kaže predsjednik OO SPP u Sjenici u emisiji Pretres, prema već godinama ustaljenim matricama.

Svjedoci smo u tom smislu da je kampanja u Sjenici i počela i da je krenula izgradnja određenih putnih pravaca. Nažalost , dio tzv. kampanje “šoder politika” dio je jedne diskriminatorne politike ne samo po osnovu nacionalne pripadnosti već i po političkoj pripadnosti. I to je nešto što je karakterisalo sve prethodne izbore i imamo pravo da sumnjamo da će to biti i na ovim izborima, kaže Mujagić

Diskriminacija po nacionalnoj osnovi, u ovom slučaju Bošnjaka u Sjenici, kaže Mujagić, treba da zaboli svakog čestitog čovjeka. Ono što je u toj priči posebno važno i nedopustivo je da stranke na vlasti o tome uporno šute.

Nisam čuo dosad s bilo koje strane i od bilo koga uzimajući u obzir i Skupštinu i političke partije koje participiraju u vlasti i odborničke klubove, odbornike, intelektualce da su javno progovorili o nečemu što je nedopustivo. Koristim ovu priliku da iskažem svoje nezadovoljstvo i pozivam relevantne da o tome progovore.

Nedopustivo je, kaže, da grad diskriminacijom gradi prosperitet Sjenice. Glavni krivac za to što Sjenica nazaduje je lokalna vlast upravo zbog uspostavljanja diskriminatornih oblika saradnje sa građanima. (Sana)

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova uhapsili su tri osobe i podneli krivične prijave protiv dve osobe, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično delo zloupotreba službenog položaja

rgthzjhkikuztrergtz

Uhapšeni su odgovorna osoba srednje Tehničke škole Trstenik, odgovorno lice Doma zdravlja u Novom Pazaru zaposleni u Domu zdravlja Novi Pazar, dok su krivične prijave podnete protiv 65-godišnjeg i 43-godišnjeg muškarca

Trojici osumnjičenih je određen pritvor

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Odeljenja za borbu protiv korupcije, u saradnji sa Posebnim odeljenjem za suzbijanje korupcije Višeg javnog tužilaštva u Kraljevu, uhapsili su tri osobe i podneli krivične prijave protiv dve osobe, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično delo zloupotreba službenog položaja.

Uhapšeni su P.S. (1974), odgovorna osoba srednje Tehničke škole Trstenik, M. I. A. (1964), odgovorno lice Doma zdravlja u Novom Pazaru i I. D. (1974), zaposleni u Domu zdravlja Novi Pazar, dok su krivične prijave podnete protiv 65-godišnjeg i 43-godišnjeg muškarca.

Kako se sumnja P.S. i šezdesetpetogodišnji muškarac, bivši zaposleni u Visokoj tehničkoj mašinskoj školi strukovnih studija u Trsteniku, u periodu od septembra 2018. do juna 2019. godine, potpisivali su i overavali zapisnike o navodno položenim ispitima za „B“ i „C“ kategoriju kandidatima Saobraćajne škole Trstenik iako isti nisu ni prisustvovali ispitima.

Osumnjičeni M. I. A. , I. D, kao i 43-godišnji muškarac koji je zaposlen u Domu zdravlja Novi Pazar su, kako se sumnja, od maja 2018. do jula 2019. godine, sačinjavali zapisnike o polaganju ispita iz prve pomoći i izdavali potvrde o položenom ispitu iz prve pomoći za 200 kandidata u kojima su unosili neistinit sadržaj da je ispit održan i da su ga kandidati položili, iako kandidati nisu ni prisustvovali obuci i ispitu.

Izvor: Alo